Sinjska alka je ime hrvatske viteške igre koja se svake godine u prvoj nedjelji mjeseca kolovoza izvodi u hrvatskom gradu Sinju na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima od 14. kolovoza 1715. kada je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je brojala 60.000 vojnika.
Pravila Sinjske alke
Alka je viteško nadmetanje gdje jahač na konju u punom trku mora proći trkalištem dužine 160 m, (tolerira se vrijeme do 12 sekundi) te pokušava kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka, a koji se nalazi na visini od oko 3,2 m iznad tla. Alka se sastoji od dva koncentrična kruga, gdje je manji krug veličine 3,54 cm, a veći 13,3 cm. Krugovi su međusobno spojen s tri kraka koji vanjsku kružnicu dijele na tri jednaka polja. Cilj igre je skupiti što više bodova u tri pokušaja. Tijekom trka (alkara sa konjem do alke) na konju i alkaru se nalazi sva oprema te niti jedan komad opreme ne smije otpasti. Ukoliko se to ipak dogodi, a sam alkar to ne primijeti, uz dozvolu alkarskog vojvode može dobiti ponovno pravo trkati trku (a i ne mora). Ako alkar primijeti da mu je otpao dio opreme dužan je protrkati trkalištem bez gađanja alke to jest sa "spuštenim kopljem".
Bodovanje
Vrijednost pojedinih polja je različita te gornje polje iznad malog kruga vrijedi 2 boda, dok donja polja lijevo i desno donose po 1 bod. Pogodak u mali krug donosi tri boda. Kako su polja različite vrijednosti iz lokalnog narječja proizašli su i posebni nazivi za njih. Pogodak u donja dva polja velikog kruga naziva se "u jedan", pogodak u gornje polje velikog kruga naziva se "udva", dok se pogodak u mali krug naziva "u sridu". No ako se i ne pogodi alka, ukoliko je alkar kopljem dodirnuo alku, kaže se "uništa", dok ako alka ostane netaknuta, kaže se "promašio". Postoji i presedan za slučaj da alkar kopljem odbije alku sa držača i uhvati je u letu i nabije na koplje pripisuje mu se broj pogođenih punata plus još tri punta. Ukoliko je alkar kopljem nabio alku na kariku držača alke smatra se da je pogodio "u ništa".
Svaki pogodak "u sridu" uz samog alkara koji je pogodio, slavi i cjelokupno gledateljstvo, jer smisao samog nadmetanja nije samo pobjediti ostale takmace, već zbog same težine zadatka, pogoditi što veći broj srida uopće, što iziskuje veliku vještinu i umjeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštrom oku. Svaki pogodak "u sridu" slavi se oglašavanjem limene glazbe, te pucnjima iz "mačkula" - starinskog topa.
